Hrvatsko domobranstvo (NDH)

Hrvatsko domobranstvo Domobranstvo
Hrvatski trolist, simbol domobranstva
Aktivna	1941. – 1944.
Država	NDH
Odanost	Ante Pavelić
Grana	Kopnena vojska Mornarica Zrakoplovstvo Oružništvo (od 26. lipnja 1942.)[1]
Vrsta	Oružane snage Nezavisne Države Hrvatske
Veličina	145.000 (1943.) 70.000 (1944.)
Sjedište	Zagreb
Boje	smeđa
Sudjelovanje u borbama	Ozrenska operacija Operacija Jugoistočna Hrvatska Operacija Ozren Operacija Trio Bitka na Kozari Bitka na Sutjesci Bitka za Kupres 1942. Operacija Teufel III
Zapovjednici
Vojskovođa	Slavko Kvaternik
Poglavnik	Ante Pavelić
Istaknuti zapovjednici	Slavko Kvaternik Fedor Dragojlov Vladimir Laxa Slavko Štancer Ante Vokić
Znakovlje
Znak raspoznavanja	Hrvatski trolist

Hrvatsko domobranstvo (od studenog 1942. Domobranstvo) bio je naziv za redovne oružane snage Nezavisne Države Hrvatske.^[2][3] Zadaća Domobranstva bila je obrana nove države od domaćih i stranih neprijatelja.^[2] Dijelilo se na Kopnenu vojsku, Mornaricu i Zračne snage. Pod zapovjedništvom Ministarstva domobranstva djelovale su i Narodna zaštita i Državna radna služba.

Domobranstvo nije uspjelo igrati značajniju ulogu tijekom rata zbog niza čimbenika – slabe motivacije, čestog dezerterstva, naklonosti partizanima, rivalstva s Ustašama, nekompetentnog, pretežno starijeg časničkog kadra i nedostatka teškog, pogotovo oklopnog naoružanja. Kopnena vojska s klasičnom organizacijom nije mogla primjereno odgovoriti na gerilski, partizanski način ratovanja. U studenom 1944., nakon otvorenog svrstavanja čitavih postrojbi Domobranstva na stranu partizana, dolazi do spajanja domobranskih i ustaških postrojbi u jedinstvene Hrvatske oružane snage.

U redove domobranstva su se donekle infiltrirali komunisti, koji su uspjeli s izvođenjem raznih diverzija i obavještajnim pribavljanjem informacija. Dio domobrana se odazvao pozivima da prijeđu u partizane.

Nakon kapitulacije Italije, časnici Domobranstva su značajnim dijelom pokazali spremnost podržati prelazak NDH na stranu zapadnih saveznika, te ih je dosta surađivalo u uroti Lorković-Vokić.

Na vrhuncu popunjenosti, 1943. kopnenu vojsku Domobranstva činilo je više od 130.000 pripadnika, a tijekom rata u Domobranstvu je ukupno služilo oko 180-200.000 ljudi.^[4] Za vrijeme rata i poraća smrtno je stradalo oko 125.000 pripadnika Domobranstva, Ustaške vojnice i HOS-a.

Nominalno je Domobranstvo prestalo postojati uklapanjem u Hrvatske oružane snage krajem 1944. godine. U praksi se i nadalje znalo koje su postrojbe domobranske, a koje ustaške, makar su bile objedinjene u sastav istih divizija.

1. ↑ Narodne novine, br. 140/26. lipanj 1942.
2. ↑ ^{a b} Tomasevich, 2001.
3. ↑ Krunoslav Mikulan, Siniša Pogačić: Hrvatske oružane snage: 1941.-1945. (ustrojstvo, odore i oznake), ilustrator Darko Pavlović, Zagreb, 1999., ISBN 953-07564-2-1 nevaljani ISBN
4. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor koš13